Katarina Šonjić

Employer Branding Espresso – Marko Pelesk i spona između ljudi

Marko je akademski obrazovan dizajner koji je uplovio u HR, te nije siguran je li on pronašao employer branding ili je employer branding pronašao njega. Employer branding-om se bavi jer je zaljubljenik u sve. U Nanobitu se bavi internim i eksternim employer branding-om, komunikaciju bazira na fotografijama, a za svoje kolegice i kolege kaže da zaslužuju sve! Svaku priču sagledava iz 17 različitih kuteva, na križanju dvaju puta napravi jedan puteljak između. Ima tri preslatka psa, obožava “glup” humor, a jako začinjena hrana ga plaši. 

 


 

Marko, imao si prilike da pišeš diplomski rad na temu employer branding-a, a i da se njime baviš u praksi. Koliko ti je praktično iskustvo pomoglo u pisanju rada i kako si odabrao da se baviš baš ovim poslom, s obzirom da si se pre toga bavio grafičkim dizajnom?

Uh, bilo je tu svega 😀 

S obzirom da se employer branding-om bavim već neko vrijeme, znao sam odmah da svoj diplomski rad moram usmjeriti na neko područje. Kako je employer branding veoma raznoliko područje, okrenuo sam se eksternim komunikacijama i kako mladi ljudi percipiraju IT kompanije. Čak i s ovako uskim fokusom, diplomski mi je u konačnici išao dosta u širinu. Znao sam da se neću moći fokusirati na tuđe interne procese i prakse, ili intervjuirati kolege i kolegice iz drugih kompanija jer dolazim iz njima konkurentne tvrtke. Ako nekog točno zanima, pisao sam diplomski pod nazivom “Employer branding hrvatskih IT tvrtki s naglaskom na fotografiju”. I veliko hvala mojoj mentorici koja je bila spremna, sretna i voljna mentorirati nešto drugačiji diplomski rad na Grafičkom fakultetu. 

Iskreno, dok sam se bavio isključivo grafičkim dizajnom osjećao sam da mi nešto nedostaje. Nije to bilo to. Svojim dolaskom u Nanobitov odjel HR-a počeo sam se osjećati ispunjenije, ali… ne skroz. Sjećam se, kao da je bilo jučer, kad sam svojoj tadašnjoj šefiki Ani rekao što je employer branding upravo to čime se ja želim baviti. Koliko je bila sretna, koliko je to euforično prihvatila i gurala me (i gura me još uvijek, iako više nismo u istoj organizaciji! Hvala ti Ana!). Sada, kada aktivno radim na employer branding-u znam da je to čime se trebam i želim baviti, te se napokon osjećam kao da sam doma. Oduvijek sam bio osoba koja je željela raditi sve! Sjećam se jednog predavanja na faksu, gdje nam je profesorica jednog umjetničkog kolegija rekla “Umjetnik koji se bavi svime, zapravo se ne bavi ni sa čim.” Dan danas mi ta rečenica odzvanja u glavi, ali sada znam da to nije sasvim točno. Ja se volim baviti “svime”, biti uključen u “sve”, znati “sve”. Zato se i bavim employer branding-om – mjestom gdje to “sve” moraš skupiti u jedno, recimo u jedan mali, kratki, ali jaki EVP statement. 

 

Iskustvo zaposlenih je tema koju često spominješ. Zbog čega misliš da je važno da se bavimo iskustvom zaposlenih i kako ti ovome pristupaš?

Često se employer branding poistovjećuje s eksternim komunikacijama i nekom vrstom PR-a, dok je employer branding sve ono što se odvija unutar same kompanje. Kako tretiramo brilliant jerkove, jesu li naši zaposleni pravovremeno informirani oko bitnih informacija, koje benefite nudimo, kako se odnosimo prema top performerima, a kako prema… ljudima koji malo štekaju. Na kraju krajeva najbitnije je koje osjećaje zaposleni gaje prema svojem poslu. Najbolji employer branding je kada Deana dolazi sretna na posao, Hanja svaki zadatak odrađuje motivirano i savjesno, Filipu je drago što je prihvatio našu ponudu, a Borna (iako odlazi na izazovnije radno mjesto) je ipak tužan jer odlazi iz kompanije u kojoj je proveo mnogo godina.

Nema tog PR članka, Facebook posta ili Instagram story-ja kojem ćeš vjerovati tom mjerom kojom vjeruješ Ivi, koja ti kaže koliko joj je super raditi u toj kompaniji! Svi znamo onu dobru staru “Sretni zaposlenici su najbolji zaposlenici!”. Sretni zaposlenici nam dovode nove dobre kolege. Sa sretnim zaposlenicima voliš popiti kavu i odmah ti poprave dan. Kruženje pozitive postaje standard kojeg svi nesvjesno njegujemo. Ako se mene pita (a trenutno me se pita :D) u takvoj smo atmosferi svi na dobitku. 

Ne vjerujem da postoji jedan ispravan način kako se baviti iskustvom zaposlenih, ali dao bih dva savjeta: “Slušajte svoje ljude!” kao predvodnik bilo koje odluke, te “Ljude vesele male stvari.” Bez obzira koliko se neka tvrtka trudi, svaka će imati barem male painpoint-ove. Dok slušamo svoje zaposlenike i dok, kroz male znakove pažnje, pokazujemo da nam je stalo i do malih stvari, gradimo status tvrtke kojoj je zaposlenik na prvome mjestu.

Ja sam ti osoba koja je sto posto prilagodljiva uvjetima i ljudima, pa tako i procese i prakse koje vodim prilagođavam ljudima. Dok radim na onboardingu novih zaposlenika, zaista svakom od njih pristupam individualno. Govorim im o njihovoj važnosti u kompaniji, koliko nam je bitna njihova pozicija, i kako oni svojim poslom doprinose cijeloj kompaniji. Individualni pristup ne prestaje nakon samog onboardinga. Kako bismo ostvarili osjećaj pripadnosti svatko, s vremena na vrijeme, dobije pokoji poklon – bilo za godišnjicu, rođendan ili Božić, sa popratnom personaliziranom porukom. 

 

Sa kojim kolegama imaš najbližu saradnju i kako doprinosiš razvoju internih sinergija?

It’s a mix. Spona sam između dva (i pol) odjela, HR-a i Business Development-a (u Biz Dev također spada i Corporate Communications) tako da najviše radim sa Corporate Communications Managericom, Head of Business Development, i HR Business Partnericom koja mi je ujedno i line managerica. Kako bismo međusobno svi bili up-to-date o svemu bitnom – pričamo, tipkamo i zoomamo svaki dan. O međusobnim potrebama se syncamo uglavnom preko mene. 

Dok sa svim ostalim kolegicama i kolegama pričam na tjednoj bazi. Ok, s nekima i na dnevnoj. Ovisi o danu i tjednu. 😀 

Kao netko tko je spona između tolikog broja ljudi, prvenstveno mi je važno graditi odnose sa svakim pojedincem. Ja sam ona jedna osoba u firmi koja uvijek od nekog treba nešto, bila to fotka, kratki intervju ili da sa mnom “stoji” na job fair štandu. Ne gradim odnos sa svakim zaposlenikom samo zato jer meni nešto od njih treba, već želim razumjeti svaku osobu, upoznati njene kvalitete i shvatiti njene granice. Neki se zaposlenici ne osjećaju ugodno prezentirati pred velikim brojem ljudi, ali im je sasvim ok dati pisani intervju. Netko želi biti iznimno retuširan, dok će kod nekih portreta Photoshop služiti samo za postavljanje fotke i adekvatan format. Također, mislim da se dobar employer branding ne radi iz jednog ureda (ili još gore, iz jednog home office-a). Dobar employer branding dešava se kad si stalno s ljudima, pričaš i šališ se s njima, ćaskaš ali i dotičeš dublje teme. Dobar employer branding nastaje kad razumiješ potrebe zaposlenika, timova i samog biznisa. 

 

Kada pričamo o eksternim komunikacijama, često spominjemo i to da kompanije treba da budu autentične. Kako se autentičnost postiže i koji bi bio najvažniji faktor u kreiranju ove autentičnosti na tržištu prepunom konkurencije?

Osobno mislim da ukoliko eksterna komunikacija nije autentična, onda ne možemo pričati o employer brand-u. Neautentičnost eksterne komunikacije dovodi do iskrivljene slike o poslodavcu, iz čega nitko ne profitira. Povukao bih paralelu s reklamama u kojima dobijemo obećanje da će nam kućni usisavač riješiti sve životne probleme. Tebi usisavač neće pomoći oko samopouzdanja, a proizvođač usisavača će morati zaposliti još nekoliko dodatnih ljudi u odjelu reklamacija, jer usisavač nije ispunio očekivanja. 

Za autentičan employer branding nije potrebno da tvrtka u svom branding-u bude u potpunosti jedinstvena. Slična priča i s benefitima. U konačnici svi više manje imamo neke slične benefite, no njihov mix, sa samom kulturom kompanije je bitan.

Autentičnost se najbolje ostvariti iskrenošću. Komunicirajte ono u što vjerujete, u što vjeruju vaši zaposlenici, vrijednosti koje djelite i njegujete. Ne vjerujem da postoji jedan zlatni ključ koji otvara vrata autentičnosti, ali iskrenost je jako bitna. 

Kada ste iskreni sve je lakše i ljudi se s time lakše povezuju. Keep it human!

 

Kada bi tvoja ličnost zapravo bila kompanija, kako bi ona izgledala i koje bi uopšte benefite nudila?

Definitivno bi to bila IT kompanija s otprilike 100tinjak zaposlenih. Kompanija bi imala svoj glavni produkt, te nekoliko timova koji bi radili na projektima za klijente. Tako bismo svakom zaposlenom omogućili što ti najbolje odgovara – kontinuirani rad na jednom projektu kako bi lakše vidio napredak samo projekta i sebe, ili ako ti je pak ubrzaniji i kreativniji tempo tvoj forte – projekti s klijentima te željno iščekuju. 

Aktivno bismo radili na raznolikosti timova, njihovoj inkluziji, a pripadanje na radnom mjestu bi bila najbitnija core value! Imali bismo 3 sata dnevno kada bismo svi trebali biti online ili u uredu, jer bi se tada organizirali svi sastanci. U preostalih 3 ili 5 sati… Kako god te je volja. 

Imali bismo česte 1 on 1 talkove s voditeljima, sistematski za mental health (naravno, i za fizičko zdravlje također), dubinske individualne planove razvoja, jako lijepe urede (ja patim na to… nemojte me judgati, molim vas) koji bi se dijelili na “stalna” uredska mjesta i na ona “fluidna”. Ako voliš sjediti na jednom mjestu stalno – evo ti ga! Ako želiš ić okolo svako malo – APSOLUTNO MOŽEŠ! Radili bismo dosta na Corporate Social Responsibility aktivnostima i gradili bismo kulturu u kojem se se malim koracima dolazi do boljeg društva. 

 

Linkovi do tvojih onlajn mesta na kojima voliš da provodiš vreme i tražiš inspiraciju:

Beamery

PinPoint

TalentLyft

Kat on Coffee, naravno!

Bonusly

Znam da je i Iva spomenula “Talent Chooses You: Hire Better with Employer Branding” od Jamesa Ellisa, ali ja ću isto! Smatram da je to apsolutni manifesto (modernog) employer branding-a.

I naravno, pratim što naše tvrtke rade. Poput, Five, Infinum, Degordian, Bornfight, Photomath, Microblink, Playrix RS, Outfit7, Nordeus, Two Desperados, Hooloovoo, ali zapamtite: “Steal like an artist!”, što je ujedno i preporuka za knjigu!

Za kraj, Katarina hvala ti na pozivu! Baš mi je bilo super i veselim se vidjeti što ćeš nam iduće pripremiti! 

katarina šonjić employer branding espresso

Pitanja postavljala Katarina (Kat on coffee) – zaljubljenik u employer branding i ona koja doprinosi razvoju struke u našem regionu.
Kreator kursa Uvod u Employer Branding svet sa Kat. Ljubitelj kafe.

Ukoliko želiš da sarađujemo, ovde imaš više detalja o opcijama koje trenutno nudim.

Podeli sa prijateljima :)

Ovaj sajt koristi kolačiće (cookies). Nastavkom korišćenja ovog sajta saglasni ste sa našom upotrebom kolačića.